Primeri („Tako je jednom....”) |
Ovde možeš pročitati o mnogim slučajevima koji su se zaista desili i u kojima je Poverenik donosio odluke i rešenja. Svaki od primera koji smo izabrali jeste dobra ilustracija za po neku važnu činjenicu u vezi sa pravom na pristup informacijama. Još mnoge primere možeš naći i na samom sajtu Poverenika. Pročitaj ih, na primerima se dobro uči šta je pravo i kako da ga koristiš. Kad maloletno lice traži informacije Pravo se odnosi na dostupnost dokumenata, a ne prepričanih informacija Šta nije informacija od javnog značaja? Šta sve možeš da saznaš o radu škole – mala ponuda pitanja Šta sve mogu da pitam o fakultetu
Pravo pripada svakom.Tako je, na primer, u jednoj školi u Vladimirovcima, sindikat te škole tražio od direktora više informacija koje se tiču ekonomskog poslovanja škole: koliko je potrošeno novca za nabavku materijala za izvođenje građevinskih radova u školi; koliko je sakupljeno novca od školarine vanrednih učenika, kako je taj novac potrošen i slično. Uprava škole je odbila zahtev Sindikata sa obrazloženjem da sindikat nije dostavio rukovodstvu škole nijedan dokaz o tome da je zvanično registrovan kao sindikat. Međutim, uprava škole je ovakvim obrazloženjem ugrozila pravo na dostupnost informacija od javnog značaja. Ovo pravo pripada svakom i svima pod jednakim uslovima. Dakle, da li sindikat jeste ili nije registrovan nema veze sa pravom da se učine javnim informacije koje su tražili. Isto bi važilo i da je ove informacije tražio neki pojedinac, bilo da je zaposlen u ovoj školi ili nema nikakve veze sa školom. Iz ovoga možete da razumete potpuno značenje da pravo pripada svakom i pod jednakim uslovima. Pročitajte originalno Rešenje Poverenika za ovaj slučaj, upoznajte se sa argumentima u obrazloženju koje je Poverenik naveo, kao i formulacijama, odnosno jezikom i kako se piše Rešenje. Kad maloletno lice traži informacijeU septembru 2005. godine, maloletni I. N. uložio je žalbu Povereniku jer su mu, između ostalog, bile uskraćene tražene informacije od Doma učenika srednjih škola „Beograd". I.N. je tražio da mu se dostave na uvid informacije na osnovu kojih dokumenata i akata Dom naplaćuje svojim đacima abonentske knjižice po 100 dinara mesečno. U tom momentu u ovoj Ustanovi boravilo je oko 1.200 učenika, a množenjem sa 12 meseci godišnje, bilo je jasno da je reč o naplati od oko 5.000.000 dinara. Dom je odbio zahtev za pristup informacijama navodeći kao razlog da je I.N. maloletan i da je reč o procesno nesposobnoj stranci. Na to je Poverenik naložio Domu da dostavi učeniku tražene podatke jer to što je maloletan nije važno za ovo pravo, jer prema Zakonu „svako" ima pravo da traži informacije, a ta procesna prepreka je otklonjena kad su roditelji I.N. dali saglasnost za zahteve svog sina. Koliko ovo pravo može da bude korisno i moćno pokazalo se na kraju, kada se ispostavilo da je reč o nezakonitoj naplati. Direktor je smenjen i protiv njega je pokrenut krivični postupak zbog zloupotrebe službenog položaja. Kad se pravo može uskratitiU jednoj školi u Koceljevi desio se slučaj da se na času fizičkog povredio jedan učenik. Školske vlasti su preduzele niz mera da istraže ceo slučaj, a roditelj povređenog dečaka je tražio na uvid sva dokumenta koja su nastala u vezi sa ovim slučajem. Između ostalog, otac je tražio pisane izjave razrednog starešine, dece iz odeljenja, kao i drugih lica koje su uzete tim povodom, fotokopiju prijave koja je evidentirana kod školskog pedagoga i tako dalje. Škola je tada, poštujući pravo na informacije, roditelju obezbedila fotokopije ovih dokumenata, ali tako da „pre dostavljanja učini nedostupnim podatke o imenu i prezimenu dece koja su dala izjave". Vidimo da bi u ovom slučaju pravo na privatnost dece moglo biti ugroženo da su imena bila objavljena, da je objavljeno ko je od dece dao kakvu izjavu i stavljeno na uvid roditelju, ali i drugima koji bi čitali dokument. To je potencijalno opasno, kako za bezbednost te dece, tako i za uspostavljanje sigurnosti i poverenja u odrasle, koje će se videti u budućim sličnim situacijama kad se od njih bude tražilo da kažu istinu. Isto tako, u ovom slučaju roditelj je tražio i dokumenta koja se odnose na nastavnicu koja je bila odgovorna na času. Konkretno, tražio je fotokopiju konkursa za zasnivanje radnog odnosa za mesto nastavnika fizičkog vaspitanja i ugovor o radu koji je škola zaključila sa nastavnicom fizičkog vaspitanja. Škola je morala da pruži na uvid ove dokumente, ali, isto kao kad su u pitanju deca, morala je da zaštiti pravo na privatnost nastavnice. To znači da je pre dostavljanja dokumenta zaštitila podatke o ličnosti kao što su: adresa stanovanja, lični matični broj građana, broj bankovnog računa i slično, ukoliko su takvi podaci sadržani u ugovoru. Nastavnica je službenica škole, a škola je organ javne vlasti. Sve što nastavnica radi u školi, odluke koje donosi, ponašanje i posledice tog ponašanja moraju biti dostupni kontroli javnosti. Ali, ne zaboravimo, nastavnici/e su i privatna lica koja mimo škole imaju svoj život i u njemu pravo na privatnost kao i svi drugi ljudi. Zato je veoma važno da se poštuje taj deo nihovog života i privatnost u njemu. Pravo se odnosi na dostupnost dokumenata, a ne prepričanih informacijaU Paraćinu je jedan građanin tražio različite podatke u vezi sa zaposlenima u Gimnaziji u Paraćinu. Tražio je fotokopije dokumenata koji sadrže informacije od javnog značaja: od kada se na mestu direktora Gimnazije u Paraćinu nalazi direktorka koja trenutno obavlja tu funkciju, od kada je ona direktorka, koje je bilo njeno prethodno radno mesto i period koji je na tom radnom mestu provela, ko predaje predmet biologija u navedenoj Gimnaziji, koje kvalifikacije poseduju profesori biologije koji se nalaze u stalnom radnom odnosu u istoj Gimnaziji, kao i datum njihovog diplomiranja, i po kojim i čijim kriterijumima se rukovodila kada je angažovala određena lica radi zamene profesora biologije. Na sva ova pitanja Gimnazija je odgovorila opisno: osoba se na radnom mestu direktora paraćinske Gimnazije nalazi od 29.01.2008. godine; da je prethodno radno mesto imenovane bilo nastavnik sociologije u istoj školi i to od 01.09.2006. godine; da se na mestu nastavnika biologije u Gimnaziji nalaze dva nastavnika koje je direktorka zatekla na tim radnim mestima; da su nastavnici biologije diplomirani biolozi primljeni po konkursu; da su od 2008. godine u navedenoj školi za nastavu biologije, prema potrebi, organizovane stručne zamene; kao i da je stručnost osnovni kriterijum prijema nastavnika na zamenu biologije ili nekog drugog nastavnog predmeta. Građanin koji je tražio ove informacije, naravno, nije bio zadovoljan jer mu nije dostavljena kopija nijednog od traženih dokumenata u kojima postoje tražene informacije, već je njih škola opisno predstavila. Zbog toga je građanin tražio sve informacije opet, a potom je Poverenik naložio školi da fotokopije dokumenata učini dostupnim građaninu – tražiocu informacija. Šta nije informacija od javnog značaja?Zamislimo da ste se obratili upravi škole i tražili odgovor na pitanje šta je bilo sa inicijativom da se školi promeni ime, o kojoj govore učenici, roditelji i nastavnici. Uprava škole vam je tada odgovorila da ne može da vam učini dostupnom traženu informaciju, jer to i nije informacija u skladu sa ovim pravom. Zašto, šta mislite? Zato što ta informacija (iako jeste od značaja za sve u školi) nije objavljena ni u jednom dokumentu koji je nastao u radu škole ili u vezi sa njenim radom (zapisniku sa sastanka, izveštaju, dopisu i slično). O toj inicijativi se diskutovalo u neformalnim razgovorima u nastavničkoj zbornici i na Savetu roditelja, pa nije zabeležena ni u jednom zapisniku (dokumentu) i po toj osnovi onda i nije informacija od javnog značaja. Koliko mogu da pitam?Tražilac I.N. je Pravno-birotehničkoj školi „9. maj" u Beogradu podneo dana 13. juna 2007. godine pet posebnih zahteva za pristup informacijama od javnog značaja. Prvi zahtev odnosio se na fotokopije svih računa knjiženih u periodu 2004–2006. godine. Drugim zahtevom tražio je fotokopije svih računa knjiženih tokom 2005. i 2006. na konto tekućih popravki i održavanja zgrade i objekata i opreme. Trećim zahtevom je tražio fotokopiju svih računa knjiženih na konto reprezentacije u periodu od 20. novembra do 31. decembra 2006. godine. Četvrtim zahtevom tražio je fotokopiju dokumenta iz kojeg se mogu saznati troškovi fiksne i mobilne telefonije, kao i ostalih usluga komunikacije knjiženih po mesecima tokom 2005, 2006. i 2007. godine na konto usluga telekomunikacije, dok je petim zahtevom tražio fotokopiju Statuta škole, Pravilnika o rapodeli sopstvenih prihoda za školsku 2005/2006. godinu, i dr. Pravno-birotehnička škola odbila je svih pet zahteva I.N, sa obrazloženjen da se često ponavljaju u smislu traženja istih ili sličnih informacija i da njihov broj prevazilazi uobičajni obim. I.N. podnosi žalbu Povereniku, koji svojim rešenjem poništava rešenje te škole i nalaže joj da odmah, a najkasnije u roku od tri dana, dostavi sve kopije dokumenata tražiocu. U obrazloženju svog rešenja, Poverenik je utvrdio da to što je I.N. istog dana toj školi uputio više zahteva kojima je tražio informacije nije dovoljan razlog zbog koga bi organ vlasti, s pozivom na to obrazloženje, tražiocu uskratio informacije. Obrazlažući svoje rešenje, Poverenik je konstatovao da, iako postoje situacije u kojima se pojedinim članovima Zakona može uskratiti pravo na informaciju zbog potencijalne „zloupotrebe prava, naročito ako je traženje nerazumno, često, kada se ponavlja zahtev sa istim ili već dobijenim informacijama..." Ali kako škola nije pružila nikakav dokaz da je „žalilac (odnosno I.N.) pre zahteva podnetih 13. juna 2007. godine podnosio zahteve iste sadržine, kao ni dokaz da je po takvim zahtevima već postupljeno, to po mišljenju Poverenika, sama činjenica da je žalilac dana 13. juna 2007. godine podneo pet posebnih zahteva nije razlog da mu se uskrati pravo na informaciju. Šta sve možeš da saznaš o radu škole – mala ponuda pitanjaU Crnoj Travi je jedan nastavnik tražio od uprave svoje škole čitav niz podataka koji se tiču rada škole, pa su samim tim informacije od javnog značaja. Tražio je na uvid:
Škola je pokušala da izbegne ovu obavezu navodeći da to nisu informacije od javnog značaja, da je tražilac podnetim zahtevima tražio izuzetno obimnu dokumentaciju, za period od 1993. do 2006. godine, da je potrebno pregledati kompletnu arhivu škole, izdvojiti tražena dokumenta i fotokopirati ih, za šta škola nema tehničkih mogućnosti, kao i da je nastavnik član Nastavnog veća, pa je bio prisutan kad se donosila većina odluka. Posle žalbe, Poverenik je u svom rešenju procenio kao neosnovane sve navode škole. Sve tražene informacije nastale su u radu i u vezi sa radom škole, sadržane su u određenom dokumentu i javnost ima opravdan interes da ih zna. Prema tome, tražene informacije jesu informacije od javnog značaja. Navod škole da je obim traženih informacija preveliki i da zato mora da uskrati pravo na dostupnost informacijama nije opravdan, već se eventualno moglo tražiti produženje zakonskog roka za pružanje informacija. Neosnovan je i navod da škola nema tehničkih mogućnosti za kopiranje dokumentacije, iz razloga što je nastavnik koji je tražio informacije, u konkretnom slučaju, pored kopija tražio i da izvrši uvid u dokumentaciju škole, što mu se nesumnjivo moglo omogućiti. Škola je mogla i da ga obavestiti da može da izradi kopije upotrebljavajući sopstvenu opremu, što takođe nije učinjeno. Na kraju, navod škole da su tražene informacije razmatrane na sednicama Nastavničkog veća, na kojima je tražilac, kao član Nastavničkog veća, bio prisutan, nije mogao biti uvažen. To se desilo iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o zahtevu za ostvarivanje prava na pristup informacijama od javnog značaja koje pripada svakom, bez obzira na to da li je član Nastavničkog veća ili ne. Šta sve mogu da pitam fakultet?U jednom slučaju, za potrebe projekta Antikorupcijska studentska mreža u jugoistočnoj Evropi, predstavnik projekta je tražio od Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu sledeće informacije. Iako je spisak dugačak, sve one su nastale u radu ili u vezi sa radom Fakulteta i svi studenti/studentkinje i ostala javnost su veoma zainteresovani za njih. Po Rešenju Poverenika, Fakultet je bio obavezan da ih dostavi tražiocu. To su sledeće informacije:
Odnos javnog i privatnogTako je na primer, jedan student prava tražio sve podatke o ispitima od određene docentkinje na Pravnom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu: gde se polagao ispit, koja su bila pitanja, koliko studenata je položilo. Osim toga, tražio je i podatke o nastavniku, docentkinji koja je držala taj ispit (izvršenim uplatama po osnovu naknada za održane ispite, putne troškove i dr, pravnom osnovu i datumima uplata). U odgovoru, Fakultet je uskratio informacije vezane za docentkinju sa obrazloženjem da bi se time povredilo njeno pravo na privatnost. Međutim, u ovom slučaju nije privatnost bila najpreče pravo. Poverenik je smatrao da nije narušeno pravo privatnosti, jer se sve tražene informacije odnose ne njenu ulogu službenog lica i o tome javnost ima prava da zna. |